Memorijalni most hrvatskih branitelja

Status:

Projekt nije realiziran

Godina projektiranja:

1997.

Program:

Natječaj, Javno

Lokacija:

Mrtvi kanal, Rijeka
prikaži lokaciju na karti

Autori:

Juraj Šekulja (†), Marin Franolić, Vladi Bralić, Zvonimir Kamenar

Suradnici:

Silvano Mrak

Dodatni projekti:

Maketa: Milivoj Hrelja
Fotografija: Ranko Dokmanović

Temeljna koncepcija natječajnog rada i predloženog urbanističko-arhitektonskog i skulpturalnog rješenja bazira se na formiranju prostorno cjelovitog memorijalnog kompleksa hrvatskih branitelja koji se sastoji od istaknutih urbanih elemenata: memorijalnog mosta, skulpture i muzeja na brodu. Istaknuti elementi kompleksa povezani su u funkcionalnu, estetsku i simboličku cjelinu koja je prostorno artikulirana tako da poštuje vrijedna povijesno-kulturološka i urbanistička obilježja prostora riječkog Mrtvog kanala i njegovih obala.

MEMORIJALNI MOST HRVATSKIH BRANITELJA: Autori su nastojali da planirani most hrvatskih branitelja uz memorijalnu i nužne utilitarne funkcije primarne korisnosti - ispravnu distribuciju pješačkog prometa, svrsishodnost nosivog sklopa, vjernost i logiku puta sila, ekonomičnost i jednostavnost gradnje - zadovolji i bitnu dodatnu funkciju skladnog uklapanja u postojeći vrijedan gradski prostor. Nesmetano kretanje pješaka preko mosta osigurano je adekvatnom širinom modularno komponirane pješačke plohe u modulu od 60cm. Most je pri ulazima ukupne širine od 6m, a zatim se blago lučno širi prema ravninama horizontalne i vertikalne kulminacije. Presječnica horizontalne i vertikalne ravnine u točci kulminacije mosta smještena je nesimetrično u odnosu na ukupnu dužinu mosta i nalazi se na poziciji zlatnog reza. Na mjestu kulminacije, na svom najširem dijelu, most je ukupne širine 8.4m, a niveleta mosta nalazi se na visini od 1.5m u odnosu na visinu riječke obale kanala. Ukupna duljina mosta je 35 metara. Takvo tlocrtno i visinsko oblikovanje mosta rezultat je htijenja da se, uz nesmetan tok pješaka koji žurno prelaze most, na proširenjima pješačke plohe omogući i dulje zadržavanje pješaka uz poseban doživljaj cijelog memorijalnog kompleksa, riječke i sušačke gradske pročeljne fronte, obala i akvatorija kanala, mora, Trsata i kanjona Rječine. K tomu, blago i kontinuirano, nadvišenje konveksne linije pješačke plohe od samo 1.5m omogućava dovoljnu udobnost i preglednost pješačkog prijelaza pješacima i hendikepiranim osobama (maksimalni nagib podne plohe je samo 5o), a to pogoduje i nesmetanom kretanju manjih plovila ispod mosta. S oblikovnog gledišta planirani most sadrži svoje posebnosti koje su različite od drugih postojećih mostova na Mrtvom kanalu i Rječini. Most se tlocrtno, u blagom luku, širi od ulaza prema horizontalnoj i vertikalnoj ravnini kulminacije. To omogućava dulje zadržavanje pješaka na rubovima mosta uz ogradu bez ometanja pješaka koji žurno prelaze most. Međutim, iz vizure pješaka, zaobljene, konveksne rubne linije mosta, uslijed optičke varke entazisa (optička varka ili iluzija koja je već uspješno primijenjena u nekih klasičnih grčkih hramova), djeluju potpuno ravne i paralelne. Za prizor mosta u konačnosti dodatno su odlučne tri osnovne linije koje su zapravo odrazi prometne plohe i rasponske konstrukcije: niveleta (linija prometne plohe u pogledu sa strane), intrados (linija donjeg ruba glavnih nosača) i suprados (linija gornjeg ruba glavnih nosača). Niveleta mosta, kao osnovna linija prijelaza, konveksno je zaobljena linija sastavljena od dviju jednostavnih krivulja, pravilnih kružnica različitog radijusa zakrivljenosti, sa zajedničkom tangentom u točci kulminacije. Linija nivelete zamišljena je kao vidljiva linija koja prikladno djeluje u pogledu sa strane i koja se povoljno doimlje promatraču u prostoru. Konveksni oblik nivelete s vrlo blagim usponima i padovima odabran je kao optimalan i zbog funkcionalnih razloga udobnosti prijelaza, preglednosti pješačkog prometa na cjelovitom potezu podne plohe mosta i potrebite plovidbe ispod uzvišenja. Linija supradosa, kao druga markantna linija mosta, u potpunosti prati liniju nivelete. Linija intradosa, kao treća markantna linija mosta, vrlo blago se, prema krajevima mosta, primiče linijama nivelete i intradosa. Odabrana je kao konstrukcijski i ekonomski optimalna linija koja se prilagođava rasporedu unutrašnjih sila i naprezanja u nosaču. Međutim, u pogledu sa strane, u optičko-fiziološkoj perspektivi, uslijed optičke varke izobličenja pravaca (koju stvara međusobni položaj zakrivljenih linija nivelete, supradosa i intradosa) i optičke varke igra svjetlosti i sjene (koju stvara kontinuirano lučni konzolni istak proširene pješačke plohe), sve tri markantne linije mosta doimlju se međusobno skladne i paralelne (molimo promotriti maketu mosta tako da vlastiti pogled spustimo na vizuru pješaka koji se sa strane približava mostu). Valja istaknuti da linije nivelete, supradosa i intradosa mosta imaju točku kulminacije koja je smještena nesimetrično u odnosu na njihovu zaobljenost, odnosno na ukupnu širinu mosta i obala kanala. Točka kulminacije nalazi se na poziciji zlatnog reza (Sectio Aurea, A:B=B:C) u odnosu na ukupnu širinu mosta i kanala (C). U takvim je okolnostima linija uspona i pada mosta različita, a prema mišljenju autora, proporcije odrezaka i cjeline mosta su vizualno najprikladnije. Osobito prikladno, smatraju autori, ti odnosi utječu u raspodjeli mase korpusa mosta smještenog u postojeći prostor Mrtvog kanala. S oblikovnog stanovišta, bitno je dodatno istaknuti, da su autori, prilikom odabira materijala za izvedbu, zamislili most od lamelirane drvene konstrukcije i pomosta od egzotičnog drva. Drveni most, smješten u prostor Mrtvog kanala (povijesni prostor stare, gradske luke), u okružju brojnih malih drvenih brodica, izaziva u čovjeku intenzivne psihičke doživljaje ugodnosti, zadovoljstva, smirenosti, topline okoline i nježne, suspregnute kontrastne efekte uz istovremenu prilagodljivost. Suprotstavlja se doživljaju bezličnog, hladnog i monotonog i asocira na viđeno povijesno i doživljeno znanje. Svemu tome treba dodati i značajne estetske fenomene ljepote lameliranog i egzotičnog drva.

MEMORIJALNI KARAKTER MOSTA: Memorijalni karakter mosta sadržan je svakako već u činjenici što most prelazi Mrtvi kanal na potezu prema Delti, gradskom mjestu odlaska branitelja na frontu. Ipak, da bi se memorijalni karakter mosta snažnije očitao, autori su pristupili posebnom oblikovanju ograda. U tom smislu predložen je likovni motiv hrvatskog pletera, osebujnog i prepoznatljivog povijesnog geometrijskog ornamenta hrvatske etničke cjeline i njenog kulturnog kruga, kao osnovni element estetskog, funkcionalnog i simboličnog oblikovanja ograda. Pleter, kao stilizirani element ograde mosta podvrgnut principu kontinuiranog nizanja, ne služi u ovom slučaju ni narativnoj ni ilustrativnoj svrsi već predstavlja manifestaciju likovnog doživljaja, vršeći - pored estetske i funkcionalne - izrazito simboličku funkciju isticanja memorijalnog karaktera cijelog mosta. Ritmičko nizanje ograde prate rasvjetni stupovi. U unutrašnjosti rasvjetnog stupa smještene su skrivene lampe koje rasprostiru svjetlost u dva smjera. Na zaobljenom završetku stupa nalazi se plava staklena prizma kroz koju se plava svjetlost (boja identiteta Rijeke) usmjerava okomito prema nebu. Tom svečanom  rasvjetom autori su htjeli dodatno naglasiti memorijalni karakter mosta.

KONSTRUKCIJA MOSTA: Bitni su elementi mosta, dakako primarni s gledišta funkcionalne i oblikovne vrijednosti, ploha po kojoj se odvija pješački promet i usklađenost kompozicije cijelog sklopa, a tek je drugog reda vrijednost činjenice što postojanje tih elemenata i njihova potrebna svojstva omogućuje glavna rasponska konstrukcija. Na taj način autori su oblikovali nosivi sklop mosta u intimnoj vezi s njegovom funkcijom i oblikom: odabran je jednostavan gredni most. Nosiva konstrukcija memorijalnog pješačkog mosta na Mrtvom kanalu statički djeluje kao greda na dva nepokretna ležaja, a sastoji se od zakrivljenih glavnih nosača iz lameliranog drva. Glavni nosači su širine 20cm i promjenjive visine od 95cm na ležajevima do 115cm na poziciji točke kulminacije nivelete. Međusobno su povezani poprečnim, sekundarnim nosačima širine 12cm. Visina sekundarnih nosača je istovjetna visini glavnih na mjestu oslanjanja. Nosiva konstrukcija oslanja se na ležajni sklop unutar kojeg su ukomponirane hidrauličke preše koje kompenziraju pomak oslonca. Ležajni sklop se sastoji od čeličnih papuča ukrućenih čeličnim NPU poprečnim profilima. Ležajni sklop se preko čeličnih valjaka i hidrauličkih preša oslanja na ležajni kvadar. Hidrauličke preše omogućuju kompenzaciju pomaka čime se nezavisno od eventualnog popuštanja oslonca ostvaruje projektirani raspored naprezanja unutar glavnih nosača mosta. Za zahtijevani raspon i opterećenje, odabrani konstruktivni materijal glavnih nosača (lamelirano drvo) omogućuje relativno male ležajne sile što rezultira malim upornjacima. Takav pristup omogućuje izradu upornjaka iza zaštite obalnog zida sa relativno malim zahvatima prilikom temeljenja. Budući da se koristi postojeći obalni zid, zbog malih vertikalnih sila nije nužna nikakva pred-konsolidacija temelja. Važno je napomenuti da se na taj način čuva i postojeći izgled obale u dijelu ispod nosača mosta. Mali upornjaci, skromne dubine temeljne jame i male težine nosivog sklopa su naročito pogodni na tlima slabe nosivosti kao što je aluvijalno tlo obala Mrtvog kanala. Pomost se izvodi od platica iz egzotičnog afričkog drvaazobe(u Europi poznatom i po nazivu steel wood/čelično drvo). To drvo je izuzetno trajno i velike otpornosti na habanje, što je dokazano dugotrajnom uspješnom primjenom na pontonskim nosačima u marinama (npr. marina Punat na otoku Krku). Drveni pomost eliminira radove na hidro-izolacijama i odvodnji vode sa kolničke konstrukcije. Budući da se pomost sastoji od uskih platica koje su vijcima vezane za nosivu konstrukciju, ukoliko dođe do njihovog oštećenja omogućena je i njihova lagana izmjena. Iz navedenog je vidljivo da se odabirom lameliranog drva kao glavne nosive konstrukcije, osim estetske komponente, omogućavaju značajni ekonomski dobici. Zahvaljujući brzini gradnje, industrijskoj proizvodnji i vrlo malim radovima na temeljenju i izvedbi upornjaka odabrana konstrukcija omogućava konkurentnu i vrlo ekonomičnu gradnju.

MEMORIJALNA SKULPTURA HRVATSKIH BRANITELJA: Skulptura oblika nagnutog obeliska i posebne modulacije postavljena je na memorijalni prostor Delte kao sastavni dio cijelog memorijalnog kompleksa. Kao prostorni akcent u nagibu ona se nastavlja na napetu lučnu liniju pješačke plohe mosta i snažnije likovno i simbolički upućuje pješaka na smisao prijelaza i memorijalno-povijesni karakter Delte. Svojom građom i geometrijskom strukturom u sebi nosi prepoznatljive elemente iz hrvatske povijesti, a pri vrhu opisuje stiliziran katolički križ kao trajni simbol žrtve i pripadnosti hrvatskog naroda vjekovnoj zapadnoeuropskoj civilizaciji. Skulptura je ukupne visine 8m, a baza je trapezno-kvadratnog oblika širine 75cm. Pri svom oblikovnom završetku skulptura se proporcionalno sužava. Zamišljena je u masivnom i jednodijelnom hrastovom deblu (hrast lužnjak).

MUZEJ HRVATSKIH BRANITELJA: Autori predlažu da se kao sastavni element memorijalnog kompleksa hrvatskih branitelja, uz memorijalni most i skulpturu, u prostor Mrtvog kanala postavi i replika povijesnog hrvatskog broda specifične, muzejske namjene s manjom stručnom izložbom posvećenom hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu. Smisao predlaganja muzejske izložbe u manjem muzeju, smještenom na starom hrvatskom brodu, neposredno uz most posvećen braniteljima i memorijalni prostor Delte, sažeta je u činjenici da jedino stručna muzejska ustanova može sistematski prikupljati, čuvati, stručno obraditi i izložiti građu koju treba prenijeti posjetiteljima, koristeći se pri tom suvremenim dosezima muzeologije. Zamisao muzeja na starom hrvatskom brodu ima i dodatno povijesno-urbanističko opravdanje. Naime, poznato je da je još od vremena antike, pa sve do nagle urbanizacije, na mjestu današnjeg Mrtvog kanala bila smještena stara gradska luka. Kao povijesna cjelina, Mrtvi kanal je svojim starim brodovima, drvenim jedrenjacima, objedinjavao i upotpunjavao ljepotu grada. To se ponajbolje vidi na starim crtežima i slikama. Njegova kasnija devastacija nesmiljeno ruši identitet Rijeke, mediteranskog grada sa zanimljivim utjecajem kontinentalne kulture. Kao posljedica industrijskog i prostornog širenja urbanog tkiva kanal se zatvorio prema moru novim, niskim i ravnim mostovima. Nestali su tako iz prostora kanala stari drveni brodovi, a žiteljima grada oduzela se duša i dio ljepote. Smještajem starog drvenjaka, konzerviranog veterana, ili novoizgrađenog broda po uzoru na izvorne brodove nekad prisutne u staroj luci, starogradska tišina Mrtvog kanala proširila bi se kroz cijeli ambijent od kanala i Rječine do hotela Kontinental. Taj bi brod, sa svojim povijesnim obilježjima postao ures i atrakcija grada, a njegova unutrašnjost s namjenom suvremenog memorijalnog muzeja, predstavljala bi, uz memorijalni most i skulpturu, dodatni zanimljiv sadržaj cjelovitog memorijalnog kompleksa.