Urbana akcija

Uslijed stvaranja toplinskih otoka, gotovo svaki grad povremeno prati pojava ekstremnih vrućina. Pri tome razvoj gradske vrućine ovisi o elementima fizičke geografije: litosfere, hidrosfere i atmosfere, ali i elementima antropogeografije obzirom da razvoju vrućine znatno doprinosi veličina grada i način njegove izgrađenosti.

Urbano središte Rijeke, grada koji je najveća hrvatska luka, poput sličnih urbanih središta lučkih gradova Marseilla, Genove i Trsta, vrlo je kompaktno izgrađeno, gotovo bez vegetacije. Gusto položene zgrade i asfaltne, betonske površine ulica i trgova tijekom cijelog dana upijaju Sunčevo zračenje tako da se akumulirana toplina noću otpušta u gradsku okolinu. Nepovoljno djeluje i urbani promet te sve veća potrošnja energije za klimatizaciju. Konačno, uske gradske ulice omeđene visokim zgradama nepovoljno usmjeravaju strujanje zraka i sprječavaju da vjetar otpuše višak topline. Uslijed svih tih razloga temperatura grada je pravilu nekoliko stupnjeva veća od temperature njegovog ruralnog i prirodnog okružja.

Prijedlog ukazuje na mogućnost planske realizacije zelene mreže na postojećim ravnim krovovima grada koja bi dugoročno trebala doprinijeti kvalitetnijoj mikroklimi Rijeke.